CRTAĆKE TEHNIKE U RADU S DJECOM PREDŠKOLSKE DOBI




O CRTEŽU

     Crtež je u svojoj naravi od prethistorije do danas uvijek predstavljao najintimniji umjetnikov izraz koji se pojavljuje kao bilješka,  misao i svojevrsni zapis trenutka koji je istovremeno i oblik i pokret. Iako su ga umjetnici često tretirali kao samostalni umjetnički izraz on je uglavnom prethodio slici ili kipu u obliku  skice ili pak studije, ali i kao tehnički nacrt. Usprkos tome svježina i autentičnost koju crtež ostvaruje kroz akciju umjetnika stavlja ga na prvo mjesto kada je u pitanju razmatranje umjetničkog procesa.
     Izražajno sredstvo tj. najprisutniji likovni element crteža jest crta,  ali i ploha i ton koje određeno crtačko sredstvo ostavlja na crtačkoj podlozi, a njen karakter osim o odabranom sredstvu ovisi i o “rukopisu” crtaća koji je povlači. Liniju razlikujemo po toku i prema karakteru. Po toku linije mogu biti ravne, valovite , isprekidane, horizontalne, vertikalne, zakrivljene itd , a prema karakteru razlikujemo : debele, tanke, dugačke, kratke, transparentne, guste Iinije. Crte prema značenju pak djelimo na obrisne , strukturne i teksturne.
     Crta je gradbeni element u slikarstvu , kiparstvu, arhitekturi ali jednako tako je nalazimo i u prirodi te prostoru oko nas ( horizont, ogoljele grane stabla, rešetke ograde….).
Razlikujemo LINEARNI crtež u kojem oslobođena linija čini temeljni likovni izraz i TONSKI crtež koji često karakteriziramo kao slikarski crtež, a koji plošnim iskazivanjem odnosa svjetla i tame ( tonskom modelacijom ) gradi prikaz i atmosferu crteža. Crtež može odražavati mekoću, tvrdoću, ošrinu, poetičnost, realističnost i još niz drugih karakteristika koje uvjetuje osobnost crtaća. U dječjem crtežu to je uvjetovano i razvojnom fazom kroz koju dijete prolazi, te o stupnju razvoja motorike. U radu s djecom predškolske dobi crtaće tehnike zauzimaju uverljivo prvo mjesto kada je u pitanju redovitost korištenja. Olovke, flomasteri, drvene bojice… uvijek su dostupne i dijete često samo poseže sa njima kako bi ad hoc nacrtalo željeni prizor, simbol ili poruku.

CRTAĆI MATERIJALI U RADU S DJECOM PREDŠKOLSKE DOBI

SUHE TEHNIKE:
OLOVKA je napravljena od mješavine grafita i gline te o tome ovisi njena tvrdoća, odnosno, mekoća. Olovke stoga dijelimo na tvrde koje su pogodne za tehničko crtanje i meke koje se koriste u likovnom izražavanju, a mogu postići izuzetnu skalu tonova od najsvjetlije sive do duboke grafitno crne. Kada je dijete u pitanju olovka je dragocjen izvor najintimnijeg dječjeg izraza prema kojem se i dijele razvojne faze dječjeg likovnog izražavanja.
UGLJEN Crtež ugljenom zahvaljujući svojoj praškastoj strukturi spada u najpoetičnije crtaće tehnike s ugljenom lako postižemo baršunastu mekoću ali i dramatičan preokret u snažnom, crnom ( poput ugljena!) potezu. Kada crta ugljenom dijete nesvjesno svojim “nevještim “ baratanjem ugljenim štapićem koristi svu ljepotu te tehnike – prljajući po papiru, stiskajući snažnim potezima i brišući tragove rukavom ostvaruje crteže neodoljive ekspresije. Prešani ugljen to još više potencira obzirom da je postojaniji od drvenog ugljena. Radove ugljenom nužno je fiksirati fixativom ( lak za kosu ) kako bi zadržali oblik.
KREDA kao materijal u radu s djecom najčešće dolazi na red kada je u pitanju rad na pločniku ili zidovima. Njen trag sličan je onom koji ostavlja ugljen i varira od praškastog do punog s time da donosi i dimenziju boje.
FLOMASTER Za razliku od ugljena i olovke flomaster zbog svoje građe ima relativno jednoličan zapis koji minimalno varira ovisno o pritisku na podlogu. Djeca vrlo rado koriste flomastere u boji zbog njihove preciznosti, urednosti koju osigurava te jakih pigmenata najčešće osnovnih boja.

MOKRE TEHNIKE
TUŠ I PERO
 Crtež tušem može biti izveden drvenim, metalnim ili ptičjim perom. Porijeklo pera uvelike utječe na trag linije. Linija izvučena ptičjim perom vibrantna je i prirodna, dok drveno pero i pero od trstike ostavlja tvrd ukočen trag. Metalno pero karakterizira vitak, ponekad kićen i iznimno precizan rukopis.
TUŠ, KIST, LAVIRANI TUŠ
Kombinacija crteža perom i naknadnog laviranja tušem i kistom omogućava postizanje preciznog prikaza s jedne i mekog gradiranja svjetla i sjene s druge strane, pa je takav crtež zapravo spoj crtaćkog i slikarskog. U radu s djecom česta je takva kombinacija kod istraživanja prikaza emocija, ,odnosno, nevizualnih tema.