SLIKARSKE TEHNIKE U RADU S DJECOM PREDŠKOLSKE DOBI










     Osnovno izražajno sredstvo slikarskog postupka jest boja. Njezine mogućnosti , a pogotovo  moć boja fascinirala je čovjeka unatrag 20 000 godina kada su prva slikarska djela nastala na zidovima pećina. Tada se za obojenje slike koristio prirodni pigment tj. željezni i manganov oksid. Boji su se oduvijek pridavale iscjeljujuća i magična svojstva te je u svakom kraju svijeta postojala neka druga tehnologija boja i postupaka koja je uglavnom ovisila o dostupnim prirodnim izvorima.
Zanimljivo je da su u većini zemalja boje dobivale imena po biljkama , metalima, pojavama, te su se uglavnom dijelile na svijetle i tamne. Najšira skala imenovanih boja razvila se u engleskom jeziku.
Boja je i danas bazirana na pigmentu: prirodnom ili sintetičkom, a vezivo ga veže uz podlogu    (platno, papir, karton , zid....).
Boje razlikujemo po fizičkim svojstvima ( kromatske i akromatske) i prema dimenziji –(kromatskoj kvaliteti, svjetlini i intenzitetu , tonu ).
Kromatske boje su boje sunčevog spektra i dijele se na dvije skupine : PRIMARNE (OSNOVNE) – crvena ,žuta , plava I SEKUNDARNE – ljubičasta , narančasta , zelena- koje nastaju miješanjem dviju primarnih boja. Miješanje primarnih , sekundarnih i inih – boja nastaju – IZVEDENE boje.
Akromatske boje su crna , bijela i siva. Djeca u predškolskoj dobi bojom izražavaju emocije bojeći prizore atmosferom koju osjećaju  ili koju žele dočarati pri čemu već jako rano odaju i senzibilitet za kolorizam ili monokromiju.



SLIKARSKE TEHNIKE U RADU S DJECOM PREDŠKOLSKE DOBI
SUHE SLIKARSKE TEHNIKE
PASTELje najsličniji crtaćoj tehnici ugljenu, zadržava finoću i nježnost praškaste mrlje i poteza i dodaje obojeni pigment. Upravo taj spoj daje jedinstven ugođaj dječjim likovnim radovima i najbolji je odraz sretnog i bezbrižnog dječjeg duha.
KOLAŽ spada u izrazito kreativne tehnike i u sebi sadrži najviše elemenata igre : izrezivanje, slaganje, preslagivanje, kombiniranje, variranje, građenje na plohi, ljepljenje komadića papira sa ili bez teksture. Rad kolažem redovito rezultira vrlo maštovitim uradcima.
Tehnika kolažiranja-sastavljanja komadića u jedinstvenu kompoziciju jedna je od najležernijih likovnih tehnika koja svom stvaraocu omogućava kreativnost i lakoću stvaranja s iznenađujuće svježim i nekonvencionalnim rezultatima. Razlog tome je neovsnost o likovnim vještinama nego veća uporaba kombinatorike i inventivnosti u korištenju najrazličitijih „sastojaka“.
MOKRE SLIKARSKE TEHNIKE
AKVAREL u sebi nosi svjetlost. Pigment razrjeđen vodom i prenesen na podlogu rastresitim kistom ostavlja dojam svježine, lepršavosti i vedrine i stoga akvarel izuzetno dobro pristaje dječjim radovima koji iskazuju radost, maštanje i glazbu. U kombinaciji s crtačkom tehnikom tuša i pera ili crnog flomastera idealan je medij za ilustracije koje djeca stvaraju pod dojmom nekog književnog djela ili pak nakomn proživljene predstave ili događaja. Crtež u podlozi pruža djeci mogućnost da detaljno opišu likove i objekte, a akvareliranjem crtežu dodaju atmosferu i osjećajnost.
TEMPERA je za razliku od akvarela uglavnom pokrivna, gusta , snažnija u pigmentu i premazu i iako u klasičnom slikarstvu slovi kao iznimno racionalna i složena tehnika koja zahtijeva strpljenje i tehnološko iskustvo – djeca temperi pristupaju na način kako slikari rabe akril ili uljane boje, slikaju ekspresivno, gustom bojom koju rado miješaju. U tom procesu često se boje «uprljaju» i poprimaju smeđe-maslinasto zeleni izgled. Također je karakteristično za dječje likovno izražavane temperom da boju previše razrjeđuju te radovi potom odaju dojam akvarel